|
|
| studeni, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
bla,bla...0 sW3mu...XD...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
moj drugi blog...
0waJ bL0g j3 napRawLj3n s S ciLj3m da p0m0gn3m ljudimA k0jI ž3l3 da Im p0m0gn3m...
3t0 ak0 k0ga zaNima biLo šta N3ka mi s3 sloB0dno jawI...tu Sam da p0kušam riJešiti I p0moći wam s wAšIm pr0bL3mIma...
tu ćU i K0m3nTirAt razn3 t3m3 iz žIw0ta...tJ.raZn3 dogAđAj3 s Tw-a,n3ta,n0wIna...
Je li vam bitno što drugi govore o vama? Pogodi li vas kad čujete da vas drugi tračaju i ogovaraju? Što mislite, zašto to čine? Tračate li i vi sami?
Smetaju li vam predrasude koje se stvaraju po dojmu fizičkog izgleda, ili glazbe koju slušate? Kako se nosite s tim, dali ste se ikad susreli s time? Dali vi druge osuđujete?
TREND: SARA LOVRIĆ, 16 godina i DENI PERANIĆ, 18 godina, učenici
Totalno drukčiji od drugih
Imamo svoj stil, ne volimo biti kao svi ostali, to je grrrozno. A mladi u Rijeci su zaista svi jednaki, nekako preozbiljno shvaćaju to oblačenje – kažu nam Sara i Deni, mlađahni školarci puni kojekakvih modnih dodataka koji obilježavaju njihov životni stil. Iskoči pierce, pa kosturska glava, pa zvjezdice ili marama, čije mjesto može biti samo i jedino oko ruke, a onda i lanac, nekoliko poteza crne olovke... Sve to s guštom nose, pokazujući stav, afinitete, odskakanje od normi ili jednostavno – vrišteći mladost.
– »Vansice« i majice s kapuljačama su top, dakle pete i nekakve minice ne dolaze u obzir. Crveno, sjajno, šljokasto, ajmeee – izaziva svrab. Što je najgore, upravo toga u dućanima ima na bacanje, a robe koju preferiram ima na jako malo mjesta u Rijeci. Ma čak i u Zagrebu, u tek pokojem dućanu mogu naći ono što mi se sviđa, govori nam Sara dodajući kako je jako izbirljiva pa kao lakši put ka nosivoj odjeći uvijek izabere »autoprepravljanje«.
– Stvarima koje kupim nešto dodam, nešto oduzmem i ispadne super! Uglavnom dodajem ljubičaste ili pinky detalje, a onda sve skupa ukrasim šarenom bižuterijom, bedževima ili šminkom – kaže Sara i nastavlja kako joj je moda, kad malo bolje razmisli, zapravo prava glupost – ona je stvar pojedinca i ljudi previše o njoj polemiziraju.
Frend nam Peranić pak odmah nabraja – »vansice«, starke, rukavice, narukvice, crnina... Odjeća prati ono što slušam, a to je rock i punk. Nije to lako, moram priznati, jer ima malo mjesta gdje mogu naći ono što mi se sviđa, a činjenica je da su naši stilovi nerijetko na udaru roditelja. »Ošišaj tu kosu, makni kosu s očiju« slušam svaki dan po nekoliko puta, kaže Deni i zaključuje kako će mu biti muka za neku maturalnu večer uskočiti u odijelo, jer to jednostavno nije on i točka.
Dea DEMIĆ
U posljednje vrijeme sve je više samoozlijeđivanja kod hrvatske mladeži. Kao odgovor na tu problematiku pojavila se emo scena. Pa dok mnogi za nju nikada nisu čuli, postoje oni koji jako dobro znaju o čemu je riječ.
ZAGREB - U zadnje vrijeme se sve češće u crnoj kronici pojavljuju samodestruktivni tinejdžeri. Nerijetko ih se naziva - emo generacijom. O takozvanoj emo subkulturi malo se piše ili zna, a puno se o njoj priča. Je li to još jedna američka izmišljotina ili je pubertetsko ponašanje uistinu postalo ozbiljan problem?
Emo subkultura je, naime, 'izmišljena' u SAD-u, a nerijetko su je povezivali s manjim mjestima ili gradićima poput Long Islanda. Upravo su tamo, naime, mladi padali u depresiju od dosade jer si nisu mogli priuštiti svakodnevne izlaske u New York koji nudi pregršt sadržaja. I tako je sve počelo. Long Island se danas smatra glavnim gradom (ili bolje rečeno 'glavnim selom') tinejdžerske 'emo' subkulture.
Emo je i glazbeni žanr i masovni tinejdžerski pokret u kojemu je naglasak na 'otvorenosti prema svojim emocijama, najčešće onim tužnima'.
Emo klinci i depresija
U radikalnijem izdanju emo se veže i uz tinejdžersku depresiju, nezdrave introspekcije te samoozljeđivanje. Komentatori subkulture nazivaju ga posljednjim velikim tinejdžerskim fenomenom, mnogo većim od gotha koji se u svom najlošijem obliku manifestira kroz depresiju i mržnju prema samome sebi, a u najboljem obliku kroz hipersenzibilnost, sramežljivost i crni humor.
Kako postati emo?
Pripadnost se izražava slušanjem emo i scream bendova, komuniciranjem sa svijetom uglavnom putem internetskih foruma tj. Myplacea. Darkerska moda u kojoj prevladavaju crna odjeća, blijedi ten, specifične frizure, crne ekstenzije, naočale s crnim rubovima, crna šminka oko očiju, cipele i torbice s uzorkom zebre ili leoparda, crne majice s imenima bandova, uske crne traperice te bandane koje prekrivaju stvarne i lažne ožiljke od samoranjavanja, glavna su obilježja emovaca.
Ova djeca život shvaćaju i percipiraju na iznimno melodramatičan način. Čak i najmanji problemi na koje nailaze kod njih se pretvaraju u groteskne razmjere. Vlastiti život promatraju kroz razne katastrofične scenarije i misle da ih nitko ne razumije, da ih svi omalovažavaju, izdvojeni su iz društva i sami sebi nanose fizičku bol. Ništa neobično za jednog tinejdžera kojeg stvarno 'pere' pubertet, zar ne?
Stručnjaci, barem dio njih, ne bi se složio. Oni smatraju da su to psihički bolesna ili nestabilna djeca ili pak homoseksualne osobe koje nisu prihvaćene od društva ili su zapuštene od strane roditelja. Uglavnom, žele što više pažnje privući na sebe jer se osjećaju usamljeno.
Emo generacija u određenoj mjeri funkcionira poput tajnog bratstva. Pravi emo klinac ne smije 'priznati' da je emo, te na takav deklarativan način otkrivati svoju subkulturu. Tipični emo klinac opisuje se kao 'Rimbaud u šoping centru'. On je tinejdžer iz prosječne suburbijske obitelji, 'koji se pretvara da je gay'.
'Iako konzervativni kolumnisti pišu da emo promiče 'kulturu rezanja', svojim bandanama i narukvicama emo klinci najčešće simuliraju samoranjavanje. Štoviše, emo subkultura u određenom segmentu promiče zdrav život (koliko je to već moguće kod tinejdžera koji dane i noći provode na internetu, a sport smatraju ideološki nepoćudnim). Osim što konzumiraju antidepresiv Zoloft koji neki nazivaju službenom emo tabletom, i droga, i alkohol i cigarete ne smatraju se poželjnima.', pisao je nedavno Jutarnji list u tekstu o emosima.
Generacijski jaz ili spoj?
Ono što se kod tinejdžerske emo subkulture doima uistinu zanimljivim jest to da kod nje zapravo i nema ničega posebno novog.
Za razliku od tinejdžerskih subkultura koje su agresiju izražavale prema van (rockeri 60-ih, Hell's Angels, punkeri 70-ih, skinheadsi), emo je tradicionalna tinejdžerska subkultura koja se izražava kroz emocionalnost i miroljubivost, a pubertetsku agresiju često usmjerava prema unutra.
Valjda je trebalo doći ono vrijeme kada će današnja generacija tinejdžera preuzeti nešto od svake generacije prije njih. Od hipija emo preuzima usmjerenost prema hipersenzibilnosti i duhovnosti. Od novoromantičara i darkera preuzima modu i crni kič. Od grungera preuzima poziciju društvene izopćenosti.
Po mnogočemu emo je subkultura identična subkulturama koje su 'furali' roditelji, djedovi i bake današnjih klinaca. Generacijski subkulturni razvoj mogao bi otprilike ovako glasiti: baka je bila hippie, mama je bila darkerica, a ona je emo.
Sve je, uz sitnije modifikacije, isto već 40 godina - od 1942. kad se rodila hippie baka do 1992. kad se rodila emo unuka. Čak je i glazba u jednom segmentu ostala ista.
I dok emovci žive mol, možda iduća bude vesela generacija u duru.
*3t0 0w0 sam pr0naShla nA n3tu za sAd štA s3 tIč3 ow3 t3m3....piSaT ću jA j0sh...a za sAd m3 zaNiMa waSh3 miShLj3Nj3...
3to doshlo mi pa sam naprawila josh j3dan blog...heh...
